Dan 5 – Belém

Dočekalo nas je predivno sunčano jutro u Lisabonu. Nebo plavo, bez ijednog oblaka. Prognoza – 15 celzijanera!

Idealan dan za odlazak u Belém! 6 km zapadno od centra grada. Pažljivo smo isplanirali odlazak tamo – na način da iskoristimo jučerašnju metro kartu. I to za bus! Uzbuđenje – prva vožnja busom u Lisabonu. Jesmo li odabrali pravu liniju, hoćemo li stati na stanicu u pravom smjeru, koliko vremena će nam trebati do tamo, bi li brže stigli da kombiniramo metro i tramvaj, drže li se voznog reda? I tako – stigli mi na stanicu, u pravom trenutku. Malo ogledanja, i evo – stiže naš 272! Osmijeh oko cijele glave! Kad on – proklet bio – samo prozuji pored nas. Kako smo bili ljuti, izvrijeđali smo vozača, opsovali mu, svjesni da nas ne čuje. Ali morali smo izbaciti bijes.

Nismo htjeli gubiti dalje vrijeme, pa smo otišli na metro, pa na tramvaj. Po dolasku na tramvajsku stanicu shvatili smo da nam taman nedostaje 5 minuta na metro karti od jučer, pa smo trčali na automat brže bolje po novu dnevnu kartu. I tako – došli mi u Belém.

 

Ovo područje se u originalu zvalo Restelo, bilo je “odvojeno” od Lisabona. U 15. stoljeću je preimenovan u Bethlehem (skraćeno Belem) kada je Vasco da Gama 1497. otputovao u Indiju :)

Naselje je prepuno spomenika, parkova, crkvi, muzeja, prekrasnih šetališta uz rijeku Tejo. Prema vodiču i inputu prijatelja koji su već bili u Lisabonu, odlučili smo se posjetiti nekoliko atrakcija, u nastavku čitajte gdje smo sve bili:

 

start:

Pastéis de Belém

Uzela sam specijalitet, prodaje se svuda po Lisabonu, al ovdje je navodno najbolji – pastéis de nata. Ljudi moji, što da vam kažem, ovo je JAKO ukusno. Ne kužim kako od tako “običnih” sastojaka može nastati nešto tako fino. Prodaju na komad, topli su, tope se u ustima, sa strane dobiješ još zapakiran šećer u prahu i cimet, za posuti gore. Fantastično. Odmah sam potražila i nekoliko recepata, sigurno ću to jednom probati napraviti kod kuće. Evo npr recept 1, recept 2, recept 3

 

Kaže moja knjiga da ova “slastičarna” il što god da je ova vrsta lokala – prodaje dnevno 10 do 12 000 tarteva, vikendom i do 20 000! Valjda ljudi znaju zašto kupuju ovdje :)

Sad kad smo zadovoljili želju za slatkim i popili kavu možemo dalje.

Torre de Belém

Sagrađena je u 16. stoljeću, kao obrambena kula, na otoku na rijeci Tejo, no potres u 18. stoljeću je preusmjerio rijeku, tako da sada kula stoji na obali :) Od 1983. godine je pod zaštitom UNESCO-a. Nažalost, nije se moglo ući, niti popeti. Zatvoreno. Ne znamo jel radi Badnjaka, ili radi lijenosti.

Naime, primjetili smo da su Portugalci sličnog mentaliteta kao Hrvati (ili velika većina onih koji rade u turizmu), samo da je što manje raditi :)

Padrão dos Descobrimentos

Spomenik je visok čak 52 metra, ima oblik brodskog pramca, 33 figure, koje su nagnute prema naprijed i simboliziraju kretanje prema naprijed – prema “nepoznatom” moru, u spomen na otkrića iz 15. stoljeća naovamo.

U unutrašnjosti je navodno dvorana za 100 ljudi, pozornica, interaktivni multimedijalni show, izložbene dvorane, lift koji vodi na vrh s kojeg se pruža prekrasan pogled na rijeku Tejo, Belém Tower i Jerónimos samostan, i cijelo susjedstvo. Kažem “navodno”, jer ni ovdje nismo uspjeli ući – čitaj – zatvoreno.

Evo zato za “utjehu” Nenad je napravio panoramu, klik ovdje.

Centro Cultural de Belém (CCB)

Unutar ove ogromne zgrade smo posjetili Museu Colecção Berardo. Slike, skulpture, fotografije, instalacije, ilustracije, sve na jednom mjestu, mnoštvo umjetnika okupljenih u ovom odličnom muzeju. Modigliani, Dalí, Miró, Warhol, Mondrian, Bacon, Picasso.. Evo par fotki iz muzeja:

Upravo je u tijeku bila i izložba WAR PROPAGANDA, pa stavljam nekoliko najzanimljivijih:

 

 

Museu de Marinha

Ovaj pomorski muzej je jedan od najposjećenij portugalskih muzeja. Izlošci uključuju povijesne slike, arheološke predmete i mnoge makete brodova koji se koriste u Portugalu od 15. stoljeća.

 

 

Mosteiro dos Jerónimos

Kažu da je ovaj samostan i crkva najljepša građevina u Portugalu. Zajedno s kulom Belém je pod zaštitom UNESCO-a, od 1983. godine.

Njegovi redovnici su ispraćali hrabre putnike u nepoznato. U njemu se nalazi i grob najpoznatijeg portugalskog mornara – Vasca da Game.

 

E da smo se mogli popeti na onaj spomenik… ufotkali bi ovakvu fotku.

Kažu da je samostansko dvorište predivno. I svakako nam je bilo u planu obilaska. Ali njima nije – i ta vrata su ostala zatvorena.. možda se vratimo neki drugi dan ako nađemo vremena. Dotada evo panorama.

 

Museu Nacional dos Coches

Muzej kočija. Must visit. Neponovljivo iskustvo. Nemojte to propustiti.

To su riječi kojima su nas poznanici i prijatelji nagovarali da ga posjetimo.

Zatvoreno. Na našu žalost.

 

 

Ogladnili i umorni od hodanja sjeli smo u neki ne baš obećavajući restoran. Otišli smo sa zadnjim gostima, rade skraćeno radi sutrašnjeg blagdana. Ali otišli smo sasvim zadovoljni, sa punim želucima, Nenad je odabrao bakalara, a ja lososa.

 

Vraćajući se iz Belém-a (busom 272), promatrajući ljude na stanicama, shvatimo da ako želiš da ti bus stane na stanici moraš dići ruku. Eto nešto smo i naučili :)

Do čitanja.

M & N

 

Spread the love

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *