Slatke brige

Počelo je kao kratki komentar na @nmotika članak Marketinški zdrave namirnice na njegovom blogu bezveze.com pa smo odlučili napisati mali tekst kao odgovor i dopunu na spomenuti tekst. Naglasak u mom komentaru je bio najviše na slatkom. Dakle prvi problem je sveprisutnost ugljikohidrata tj. šećera u raznim prehrambenim proizvodima. Bez obzira na to kako je označen u deklaraciji (ugljikohidrati, šećeš, fruktozni sirup, glukozno-fruktozni sirup…) uglavnom se u svim tim proizvodima nalazi fruktoza i to iz više razloga prvenstveno jer se radi o dosta jeftinijoj sirovini od ostalih šećera i znatno je slađa od primjerice saharoze, poznate kao bijeli kristalni šećer kojeg imamo u domaćinstvu. Naziv je dobila po tome što se često nalazi u voću, ali tamo je u malim količinama i u odnosu na pozitivne učinke voća, utjecaj fruktoze je u tom slučaju zanemariv.

Nama naime u organizmu najviše kao pogonsko gorivo odgovara glukoza, gotovo identični šećer kojeg biljke spremaju spojenog u duge lance škroba na primjer. Glukozu možemo direktno iskoristiti kao izvor energije, nalazi nam se ili slobodna u krvi ili u obliku glikogena. Naš mozak primjerice ovisi isključivo o glukozi u krvi.

Fruktoza se u našem organizmu ponaša malo drugačije od glukoze, pretvara se u glukozu tek u jetri pa nema lučenja inzulina i leptina kao i u slučaju unosa glukoze, koji inače u nama izazivaju i osjećaj sitosti, s druge strane potiče lučenje hormona grelina koji izaziva glad. Da li ste ikad pomislili da možete onih voćnih jogurta pojesti koliko god ih imate u frižideru? To je uglavnom zbog toga što ti voćni jogurti sadrže oko 10% šećera, u velikoj većini slučajeva fruktozu. Na jogurt od primjerice 150 g to je 15 g šećera ili 3 vrećice šećera za kavu (te vrećice sadrže saharozu inače). Ako pogledate deklaracije proizvoda, velika većina koja treba biti slatka sadrži upravo oko 10% šećera. Naime praksa je pokazala da svi mogu opisati namirnicu slatkom kada sadrži preko 10% šećera, i više ako se radi o manje slatkim oblicima.

Pommes fritesBez obzira na fruktozu, glukozu ili druge saharide problem prevelike konzumacije šećera je puno širi. Ako konzumiramo previše šećera, prije oboljevanja od dijabetesa obično se debljamo. Jako pojednostavljeno organizam će uvijek za energiju koristiti šećer prije masnoća. Konzumacijom šećera događa se nekoliko stvari, prvo organizam za energiju koristi šećer a ne masnoće (cijeli mehanizam je puno kompleksniji), a drugo određena količina šećera pretvara se u masti, tkz. mehanizam pretvorbe glukoze u trigliceride. Te masnoće puno se lakše razgrađuju od onih naslaga nastalih iz masti. Osim toga probava šećera počinje u ustima, pa konzumacija ugljikohidrata uz konzumaciju masnoća, omogućuje lakšu probavu masnoća jer organizam zbog šećera prije „pokreće probavu“, to je ono klasično jedenje kruha i krumpira uz fino masno meso.

Drugi problem kod slatkog su umjetni zaslađivači. Inače korišteni kao nadomjestak šećera za dijabetičare danas se naširoko koriste u dijetalnim proizvodima, Kalijev acesulfam, aspartam, saharin, sukraloza itd. Puno je imena tih kemikalija koje možete vidjeti na deklaracijama raznoraznih proizvoda koji „ne debljaju“. Općenito treba biti sumnjičav prema svemu što je light, dijetalno ili sličnog opisa. Amerikanci prate statistiku srčanih oboljenja još od uvođenja light mliječnih proizvoda i statistika je pokazala da je potrošnja takvih proizvoda konstantno rasla ali isto tako i pojave srčanih oboljenja. Zaključak je da čovjekovo tijelo treba masnoće i da je puno bolje da ih pokupi iz mliječnih proizvoda (samo radije ne mlijeko) nego iz onih hamburgera kasnije.

Spread the love

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *