Zaton – horror story

Kažu da ne postoji druga prilika za ostaviti prvi dojam. Turistički resort Zaton kraj Zadra je svoju priliku za dobrim prvim dojmom propustio večeras, i nažalost, morat ćemo idućih tjedan dana provesti u njemu znajući da smo pogriješili u odabiru destinacije za godišnji.

Priča kreće prije koji dan, kada smo na osnovu preporuke odlučili posjetiti ovaj resort. Otišli smo na web, provjerili slike, malo se dopisivali s njima, postavili par pitanja i rezervirali smještaj. Ovaj dio priče funkcionira odlično: brza komunikacija, ne traže avans ni kaparu za rezervaciju, sve što smo pitali ima i može. Naravno, realnost će se večeras pokazati znatno drugačijom. Slika koja će biti kasnije u članku, nije za uz jelo ni za one slabijeg želuca. Da ne bude da niste upozoreni.

No, krenimo redom. U Zaton stižemo u najavljeno vrijeme, 21:00. Check-in prolazi odlično, dobivamo hrpu papira (papirnata ulaznica za bazene, kartice za polupansion, papirnata kartica za najam ležaljki i suncobrana… Zašto je problem investirati u neke vodootporne materijale i narukvice: ne znam. Nadalje, dobivamo ogromnu kartu naselja, zaokruženu neku ljubičastu mrlju: “ovdje je vaš apartman” i “parkirati možete ovdje” i zaokružena još jedna mrlja na karti. Prije kretanja se sjetim pitati da li su se sjetili staviti dječji krevetić u sobu što smo tražili mailom. Naravno nisu, onda zove neku službu koja će to obaviti dok mi pronađemo apartman. Bravo.

Naselje (posebno dio s apartmanima) je jedva osvijetljeno, putokazi ne postoje, parking šljunčani (kako bi izvlačenje kofera na kotačiće i kolica s djetetom bilo čim teže i uzbudljivije), pronalazak apartmana prava orijentacijska igra. Par odlazaka po stvari, donošenja istih do apartmana i slično. Plaćanje studenata koji bi vodili goste i pomogli im smjestiti se, iznajmljivanje kolica za prtljagu: čisti nepostojeći SF

Bonus iznenađenje: dječji krevetić. Obični, putni krevetić koji je u bilo kojem supermarketu moguće kupiti za 300 kn. Tjedni najam: 42 eur. Naravno, u toj cijeni nisu se udostojali staviti madrac u krevetić. Nije biznis ako se investicija ne isplati u roku odmah.

Iznenađenje broj 2: jedna kartica za otključavanje apartmana. Koja mora biti u apartmanu kako bi radila svjetla i klima. Ako jedna osoba ide po stvari ili u kupovinu, druga mora biti spremna i dežurati za otključavanje apartmana kako bi osoba koja je izašla mogla ući. Valjda su te rfid kartice preskupe da bi svaki gost mogao imati svoju.

Iznenađenje 3: čovjek bi koristio obećani internet. To nije moguće bez usernamea i passworda koji se podižu na recepciji. Koje prilikom check-in-a nitko nije spomenuo. A ništa, idemo se šetati do recepcije i uzeti pristupne podatke. Nakon kraće šetnje dolazi hladan tuš: besplatno je samo 2 sata dnevno za sobu (za jedan uređaj). Daljnji pristup je povoljnih 100 kn dnevno. Prava sitnica za pristup od 400 kbps (http://www.speedtest.net/my-result/2936621718). To što smo mailom pitali da li je internet uključen u cijenu paketa svo vrijeme i dobili potvrdni odgovor ljubaznom recepcioneru ne znači ništa. Svi imaju samo 2 sata dnevno, ostalo platite.

I šlag na torti: ova mala slatka životinjica u kupaonici. Da li je žohar ili nešto drugo ne znam. Ali mu svakako tu mjesto nije. Ali na to se također nema kome prigovoriti jer šefovi rade samo u jutarnjoj smjeni (tako su mi objasnili na recepciji). Bravo.

Dojmu ne pomaže ni ekipa koja nefiskalizirano prodaje voće na štandovima. Grožđe 28 kn, marelice 36 kn. Kilogram naravno. No, oni su bar ljubazni i trude se probrati i prodati OK voće. Bar nama koji govorimo našim jezikom.

Ukratko, ne znam što se mora desiti idućih dana da se ovaj dojam popravi, ali čeka ih veliki izazov.

PS. Internet je toliko spor da ni ovaj blog post nisam uspio objaviti koristeći ga. Srećom imam i mobitel s pristupom internetu i wordpress aplikacijom.

PPS: mrezice protiv komaraca na prozorima su takodjer bila prevelika investicija za apartmane s 4*

20130831-225145.jpg

zaton

Spread the love

5 thoughts on “Zaton – horror story”

  1. Mislim da je malo pretjerano pisati gluposti koje vas pate oko vašeg godišnjeg. Madrac bi trebao biti, ključ isto, internet isto, čak i mreže za komarce. No gluposti kao šljunčani parking i loše osvjetljenje (tamo sam bio više od 20 puta) su upravo to, gluposti. Ako želite da vam mašu peruškom pod nosom odite na havaje! Smještaj je odličan, plaža i sadržaji fenomenalni, svakodnevni večernji program od koncerata do igara, kamp je najbolji na jadranu (provjereno!) a vi se bunite zbog šetnjice do recepcije ili papirnatih ulaznica.
    Naučite kako izgleda CVRČAK (na slici) pa vam možda bude jasnije da ih u stogodišnjoj borovoj šumi (jedinoj takve vrste u kojoj možete ljetovati na jadranu) teško možete izbjeći.

  2. Denise, Jadran je prepun kampova od kojih su neki sigurno bolji od Zatona. Kamp Soline kraj Biograda sigurno. No, to nije tema jer sada nismo u kampu nego u apartmanima. Ako ljetujete ovdje, mi objasnite kako da po noći netko tko je prvi put tu dođe od recepcije apartmana (do koje nije moguće doći autom za razliku od recepcije kampa) do apartmana Tonka. Napominjem po mraku, ne po danu. Po danu je sve jasno i ploče se uredno vide. Po noći niti jedna karta apartmanskog naselja nije osvijetljena. Slobodno postavite sliku neke koja je i koju sam promašio.
    I također, 3/4 parkinga apartmanskog naselja su normalno asfaltirane dok je zadnja četvrtina za apartmane Tonka (koji su skuplji od ostalih) šljunčana i po njoj nije moguće vući kofer na kotačiće i dječja kolica zahtijevaju puno spretnosti za manevriranje.
    No, ako i zanemarimo detalje koje ja očekujem u apartmanima 4* i “najboljem apartmanskom i kamp naselju na Jadranu”, ostaju realni problemi koje ste i sami prepoznali. A da li je ovo crvčak ili žohar, još uvijek nisam odlučio. Ali, štogod da jeste, nije mu mjesto u apartmanu koji očekuje nove goste.

    Prošlo ljeto smo bili u Kampu Soline i niti jedan cvrčak (niti žohar) nam nije zalutao u kućicu tijekom svih sedam dana boravka.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *