Egipat

Za bracno putovanje, tzv. honeymoon smo odlucili otputovati u Egipat. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon vjencanja, tocnije u 12/2004. Dok je u Zagrebu puhao hladni zimski vjetar, po slijetanju na aerodromu u Sharm El Sheikhu nas je docekala prava ljetna temperatura. Po smjestanju u hotelski resort Noria uputili smo se u setnju po tom turisticki orijentiranom mjestu, i dozivjeli pravi mali sok. Sa svih strana su nas zazivali prodavaci i vlasnici trgovina vicuci sporadicno “where are you from?”, “oh, russia, very nice country!”, rijetko koji je shvatio da izgovaramo rijec Croatia, svima je to u prvi mah zvucalo kao Russia, jer za Croatiu vecina njih nije ni cula :DÂ

Svi su druzeljubivi, ali samo da bi te privukli u svoju trgovinu suvenirima, zacinima, nakitom, odjecom, parfemima. Kada udjes unutra gotov si, nema natrag, dok ne popijes caj, ne porazgovaras sa njima, ne upises se u neku “knjigu gostiju”, te u konacnici kupis nesto za “very good price”.

Egipat je kolijevka civilizacije, tamo vrijeme stoji, u kaficima se pusi sisa (vodena lula), a na svakom uglu se cuje cjenkanje na engleskom.

Hotel je bio krasan, uostalom kao i vecina njihovih hotela, jer ih je dosta novoizgradjeno:

Noria resort

Kako smo imali aranzman “Krstarenje po Nilu”, drugo jutro odmah nakon dorucka smjestili su nas u mini-bus, zajedno sa jos jednim parom iz Hrvatske, te smo krenuli put Kaira. To je bila dugotrajna voznja, te smo tamo stigli tek navecer. Usput smo stali na Svetu Katarinu i vidjeli Mojsijev grm.

U Kairu su nas ukrcali na vlak, u spavaca kola, gdje smo proveli noc u kojoj smo prevalili 900-tinjak km juzno, do Asuana. Tamo smo se smjestili na brod kojim nastavljamo krstarenje narednih nekoliko dana. Brod se zvao The Nile Story. Brod je savrsen, sobe lijepe, prostrane i uredne. Klopa super, osoblje vrhunsko. Stvarno u totalnom neskladu sa cijelom zemljom, prljavstinom, siromastvom. Na brodu je bila i teretana, bazen, kafic, restoran, trgovina..

Nile Story

Izgleda krasno nasuprot ovoj uobicajenoj slici sa ulica:

Na ulicama se cak prodaje svjeze meso, bez ikakvih skrinja i frizidera, na temperaturi od oko 30ak stupnjeva (njima je tada godisnje doba zima, kao i nama, pitam se koliko je kada je ljeto ;))

Dva dana smo proveli u Asuanu, posjetili branu na Nilu dugacku 3800 m, a visoku 111 (gdje smo saznali da u Nilu nema krokodila, jer su sa vremenom izumrli pokusavajuci proci kroz branu :(), posjetili smo tvornicu parfema, botanicki vrt i muzej na otoku Elephantine. Vozili smo se kocijom, zatim njihovim taxijima, oni su preludi vozaci.. ne znas ko koga pretice i ko kome trubi. Ljudi pretrcavaju autopute sa po 4 trake u svakom smjeru (obilaznica oko Kaira npr, a ima oko 16 000 000 stanovnika.. pa sada zamislite kada bi svatko pretrcavao cestu gdje mu padne na pamet, a tamo je doslovno tako). Semafora gotovo da i nema, a tamo gdje ih ima nitko ih ne postuje. Nocu u voznji ne pale svjetla kada su u gradu, jer kazu da imaju javnu gradsku rasvjetu. Kada se dva vozila sretnu usred pustinje (gdje nema rasvjete) onda svjetli samo jedan od njih, jer zasto bi svjetlila obojica kada se vidi od onog drugog :). Taksi stajalista ne postoje. Nego se stane na ulicu i mase rukama. Kada stane njih 5 odjednom – onda se cjenkas koji ce te najpovoljnije prevesti na ciljano odrediste.

Nezaboravno iskustvo su bile voznje feluccama, to su jedrenjaci bez ikakvog motora. Lagano klizis Nilom, ovisno o vjetru. A barka te ljuljuska :)

Jahali smo deve, na slici sa nama je vodic Ahmed, koji je bio vise nego odlican vodic, inace diplomirani arheolog ako sam dobro zapamtila:

i na njima dojahali u nubijsko selo, koje nalikuje slikarskoj koloniji sa zidovima u plavoj, zutoj i bijeloj boji.

Nakon nocne voznje na brodu smo se probudili u Kom Ombu, gdje smo posjetili hram boga Sobeka – lici na vuka.

Zatim smo u Edfuu posjetili hram boga Horusa – u liku ptice.

Na brodu smo jedne veceri imali galabeya party, gdje smo se ludo zabavili…

Drugu vecer smo imali trbusnu plesacicu i dervisa. Dervisa smo gledali po prvi puta i odusevio nas je.

A jednu od veceri su napravili party za nas jer im je vodic rekao da nam je to bracno putovanje.

U i oko Luxora smo posjetili Memnonove kolose:

hram bozice Hatshepsut sagradjen u stijeni:

Karnak:

Posjetili smo i tvornicu papirusa, tvornicu alabastera, i ni na jednom od ta dva mjesta nismo mogli izbjeci kupovinu, toliko su vjesti (i naporni) trgovci, da nakon sat dva pregovaranja odlucis nesto kupiti samo da ih se rijesis.

Takodjer, ismijavajuci se iz Eyewitnessovog vodica kada smo procitali da im je specijalitet punjeni golub, odlucili smo zezati vodica da nije valjda da to jedu, da kako mogu, a on je zauzvrat ponudio da nadjemo restoran (po njegovom izboru) koji to nudi, te smo na kraju jeli punjenog goluba. Eto nam kada previse pricamo.

Okus? Ne znam. Nema ga bas za najesti se. 2 zalogaja. Okusom kao i svaka druga “ptica”. Punjen je necim poput jecma; prilog je bilo povrce. I zivi smo i zdravi. Vodic je takodjer narucio goluba, ali je on pojeo sve osim “centralne” kosti.

Bili smo naravno i u dolini kraljeva, ulazili u te neke grobnice (pokojnici su nakon visestrukih pljacki kojecega premjesteni na sigurno – u muzeje). Najvrijedniji predmeti nadjeni su u grobnici Tutankhamona, to je ovaj chiko sa mnom na slici:

Nakon toga smo se uputili prema Kairu, gdje smo imali cjelodnevni razgled grada, ukljucujuci i posjet Khan Al Khaliliju, najvecem africkom bazaru.

Obisli smo (naravno) piramide na platou Gize na lijevoj obali Nila (Keopsova, Kefrenova i Mikerinosova), te Sfingu (cuvaricu grobnica) – 73 metra dugacku skulpturu s tijelom lava i glavom kralja.

(u jednu piramidu smo cak i usli)

Posjetili smo i Egipatski nacionalni muzej, koji ima stalnu postavu iz pretpovijesnog i faraonskog doba. Puno toga pozlaceno. Veci dio muzeja posvecen je upravo Tutankhamonu. Kontrole na ulasku u muzej su rigorozne. Pregledavanje, pretresanje, pa jos jedna kontrola…

I bili smo i na Citadelli – jednoj od najvecih srednjovjekovnih utvrda. Unutar njenih zidina nalazi se dzamija Muhamed Alija:

a ovo je fontana ispred dzamije:

Nakon sadrzajnog dana provedenog u Kairu, imali smo nocnu voznju busom do Sharm El Sheikha, gdje smo odspavali 2-3 sata u hotelu prije povratka u Zagreb.

Spread the love

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *