Dan je bio lud od samog jutra, dinamicne aktivnosti na mom “poslovnom planu” :)
Nisam uspjela sve obaviti pa me ceka puno toga po povratku s putovanja.
Oko 1 smo nazvali Oryx taxi (prvi put koristimo njihove usluge) koji nas je lagano i na vrijeme dopremio na aerodrom. Istinabog osjetila sam neki smrad u autu a kasnije sam procitala da je to vozilo za kucne ljubimce i da je dozvoljeno plaziti jezik unutra :p
Na aerodromu se setao djed mraz i svima zelio sretan put! :)
U avionu smo dobili razdvojena sjedala, no kada smo vidjeli da je svega 20 putnika, smo se “spojili”. No situacija se promijenila u Bologni gdje je avion sletio po preostale putnike. Bio je pun do zadnjeg mjesta tako da sam se smjestila gdje je predvidjeno.
Po slijetanju u Lisabon zacuo se pljesak u avionu, to vec dugo nisam dozivjela. Kako je vec pala noc u vrijeme slijetanja, mogu vam recida grad izgleda carobno nocu iz zraka. Sreca u razdvojenim sjedalima je da smo i Neno i ja imali priliku to gledati – jer – sjedili smo do prozora! Aerodrom samo sto nije u centru grada, a kako je grad brdovit, prilikom slijetanja imala sam dojam da ce avion “pokositi” neke od visih zgrada.
U avionu sam iskoristila priliku i procitala uvodni dio vodica + jos jedan kvart (north from the central waterfront). Ovaj put smo za promjenu odabrali neki novi vodic (Spiral guide umjesto Eyewitnessa kojeg uobicajeno kupimo).
Taxijem smo se prevezli do hotela VIP Saldanha.
Bilo je oko 8 po lokalnom vremenu kad smo odlucili izaci. Zeluci su trazili svoje, a znatizelja i volja za kratkim obilaskom grada su bili jaci od umora.
Preko puta hotela su cak 2 shopping centra sa food courtovima pa smo smazali odlican sushi.
Malo po karti a malim dijelom instinktivno smo krenuli u setnju upravo po dijelu grada o kojem sam citala u avionu. Nebrojeno mnogo spomenika, grafita, plocica…
Naisli smo na Hard Rock i Starbucks, koji se nalazi u prekrasnoj kolodvorskoj zgradi.
Upravo u dijelu kojim smo se setali se nalaze 3 vaznija gradska trga: Rossio, Figueira i Restauradores. Slijede fotke od Rossia, sa kipom Dom Pedra IV, kraljem Portugala 1826. Nekada su se tu odrzavale vojne parade, borbe bikova…
Elevador de Santa Justa povezuje prakticno dvije susjedne ulice, od kojih je jedna od druge visa 45m. Arhitekt je Raul Mesnier de Ponsard, stovatelj Eiffelovih radova. Inace je radio i druge gradske liftove, tj uspinjace, al specificnost je da je ovaj jedini okomit.
Dolazimo i do Arco Triunfala. Ima neke zanimljive crvene svjetlece instalacije ispred.
Za kraj evo jos jednog trga – Praça do Comércio, koji je kompletan bio urusen 1755. tijekom groznog potresa koji je pogodio Lisabon. Okruzen je nizom arkada koje super izgledaju nocu bez prolaznika.
Sat pokazuje 23 i 57. Vrijeme je za spavanje i punjenje baterija, kako na mobitelu tako i onih vlastitih :)