Kako smo današnji doručak i kavu osigurali još sinoć, relativno rano smo krenuli iz hotela, kako bi iskoristili i metro kartu koja je kupljena jučer. Naša stanica je bila Cais do Sodré, uz rijeku Tejo, odakle smo prošetali do trga Praça do Commércio, gdje smo bili i prvu večer.
Po vodiču odlučili smo obići istočni dio grada – Alfamu, koji je brdovit, zavojit, crkva do crkve, vidikovac jedan za drugim. Vrijeme nam nije išlo na ruku, magla je progutala sve što se moglo lijepoga vidjeti sa tih povišenih dijelova grada. Brzo smo naišli na crkvu Svete Magdalene (Igreja da Madalena), i odmah ubrzo na katedralu Sé. Ova katedrala je sagrađena u 12. stoljeću na ruševinama džamije.
Požurili smo uzbrdo očekujući očaravajući pogled s vidikovca kod crkve svete Lucije, ali magla je pobijedila, gotovo ništa se nije vidjelo :( Tu smo uzeli predah za kavicu koju smo ponijeli iz hotela :) (sjetih se tako Amerike i Starbucks kave iz staklenih bočica iz Targeta…)
Slijedeća “stanica” je bila tvrđava Castelo de São Jorge, sagrađena u 5. stoljeću. Kako navodno i ona nudi prekrasan pogled na Lisabon i rijeku Tejo, a magla je i dalje bila tu, iz protesta nismo htjeli kupiti ulaznicu i obići ju :) (Čini se da će “magla” biti najčešća riječ današnjeg blogposta.) Obavili smo rani ručak, prema preporuci iz knjige. Hrana je bila samo OK, ništa naročito, ali je konobar bio čudan, i svaki put kad bi prišao stolu bi nešto zasmrdilo.
Uspeli smo se i do kako kažu najviše točke u Lisabonu – gdje je smještena crkva Igreja da Graça, pa kad već nismo mogli uživati u pogledu, mislili smo ući u crkvu, no nažalost bila je zatvorena.
Onda smo se odlučili na vožnju tramvajem broj 28 (to je navodno najbolja ruta za turiste), i provezli smo se do zadnje stanice suprotnog kraja grada.
Kad tamo – na zapadu – sunce!
Tu smo se malo muvali, ne znajući kamo da krenemo. Nismo bili čak ni sa kartom sigurni gdje smo točno. Išli smo na blef pratiti tramvajsku prugu, većim dijelom otkuda smo i došli, i slijedeće na što smo naišli je bila prekrasna Basilica da Estrela. Vidi se nadaleko jer je smještena na brdu zapadnog dijela grada. Ima ogromnu kupolu, i dva zvonika. U izgradnji i naročito unutrašnjem uređenju je korišten rozi, sivi i žuti mramor, u zanimljivim geometrijskim oblicima, definitivno jedna od zanimljivijih crkvi u Europi. Zanimljiva je priča oko gradnje ove crkve. Tadašnja kraljica Marija 1. se zaklela da će sagraditi crkvu ukoliko rodi sina. U narednih nekoliko godina rodila je 2 sina, gradnja je započeta 1779. i već 1788. su zazvonila crkvena zvona. Samo mjesec kasnije je umro jedan od sinova (od boginja, jel se tako kaže?).
Preko puta crkve nalazi se park Jardin da Estrela, jedan od mnogobrojnih u Lisabonu. Lokalci dolaze ovamo uživati u suncu (ili hladu, tko što voli), ima malih jezera, patki, labudova, može ih se hraniti. Ima kafića s terasama, dječje igralište. Divno mjesto za malo prošetati.
Naišli smo i na zgradu portugalske vlade.
Šečući dalje smo naišli na crkvu svete Katarine (Igreja de Santa Catarina). Ušli, pogledali, pomolili se i otišli. Svaka od crkvi koje smo posjetili ovdje je baš lijepa i posebna. Nema “obične”.
Ulica nas je dalje vodila na trg Praça de Luís de Camões, morate priznati da se Nenad stvarno potrudio), koji je centar zbivanja kvarta Bairro Alto, boemskog dijela grada. To je jedan od najstarijih dijelova Lisabona. Bio je poznat po fado klubovima i prostituciji. Sve do 1990. Gradska uprava je promijenila “politiku” – otvorilo se puno novih restorana, klubova, modernih butika. Tada su zabranjeni i automobili u tom dijelu grada (osim vozila hitne pomoći i stanara). Danas je Bairro Alto (ili samo Bairro) poznat po kulturnim znamenitostima i institucijama i noćnom životu. I dalje je nažalost u ovom dijelu grada prilično prisutan kriminal i vandalizam, naročito se ne mogu riješiti grafita kojima se uništavaju povijesne građevine.
Sjeli smo u prekrasnom kafiću Flower Power, bili smo oduševljeni ambijentom! Ako ću ikada imati kafić – podsjetite me da mora ovako izgledati.
Zatim smo se ulicom Garrett spustili do Baixa-Chiado-a gdje je živopisni lokal Brasiliera koji je “must see” u svim vodičima.
Tu je bilo nekoliko glazbenih skupina, koji su pjevali ili svirali božićne pjesme. Snimili smo skupinu djece trubača :) klik ovdje i ovdje.
Evo još malo ambijenta s ulica grada:
Spustili smo se do trga Rossio, i tamo se zaputili u jednu sporednu ulicu koja je poznata po lokalima koji poslužuju samo jedno piće: ginjinha.
Prepješačili smo do “svog” kvarta (Saldahna), gdje smo u susjednom shopping centru večerali u Sushi corneru. Bilo je jako ukusno, i doći ćemo opet ovih dana.
