Dugo nisam napisao recenziju restorana koje sam posjetio, još od doba otkrića Paesana, iz tog razloga mislim da je došlo vrijeme da nešto napišem na tom polju :)
Na internetu smo sasvim slučajno naišli na info da je otvoren bugarski restoran u Zagrebu, s kuharom iz Bugarske i ukusnim tradicionalnim bugarskim jelima. Zašto ne isprobati?
Restoran se zove Mehana, što navodno znači taverna.
U restoran smo se uputili prošlog petka, totalno neplanirano. Poslije posla nas je uhvatila glad, kud ćemo, što ćemo, i sjetimo se tog restorana. Nismo zvali rezervirati stol, otišli smo na blef. Nalazi se u Kustošiji, iza Name. Doslovno. Nema nikakve oznake na cesti, ne znate gdje trebate stati, parkirati, no odlučili smo skrenuti u ulicu ispred Name. Tamo smo se parkirali (na nekom “parkingu” koji je preko dana čini se neka mini tržnica) i ugledali natpis “Mehana“, sasvim neprimjetan na drvenoj ploči. Ne ističe se ni po čemu, a da nismo znali ime restorana ne bi primjetili da tu isti uopće postoji. Nigdje oznake “bugarski restoran” ili bar “restoran”. Samo Mehana.
Ako dolazite u radno vrijeme, čisto sumnjam da ćete naći mjesto za parking ispred. Gdje je drugi najbliži parking nisam siguran, jer nisam baš “doma” u tom kvartu.
Dakle, vidimo oznaku Mehana, ali iznad i pored te oznake piše neki kuglački klub Grmoščica. I nekoliko stepenica. Što sad.. da uđemo tu, ne uđemo… Ulazimo u neugledan predprostor, opločen kuhinjskim pločicama još davne 80. i neke godine prošlog stoljeća. Prostorom se širi miris hrane, ali ne omamljujući i privlačan, nego kao da se baš nisu najbolje pobrinuli oko ventilacije..
Ulazimo u prostor restorana. Po slobodnoj procjeni tu se nalazi maksimalno 8 stolova za po npr. 6 ljudi, ambijent je retro (neki bi rekli “autentičan” no nisam siguran u tu tvrdnju) ali ugodan. Oni tvrde da je to bugarski ambijent, obzirom je u drvu i kamenu. Što se mene tiče mogli su mi reći i da se nalazim u ličkom restoranu – jednako bih im vjerovao.
Ali muzika, neki pop hitovi iz ove godine. Nikako se ne uklapa!
Biramo jedan od slobodnih stolova, na stolu se nalazi stolnjak i nadstolnjak, kao iz našeg djetinjstva, u crvenim i zelenim tonovima. Ali očigledno isti taj stolnjak su koristili i gosti prije, a možda i nekoliko njih prije nas. Mrvice su prisutne po cijelom stolnjaku. Nema vidljivih fleka, ali nije isključeno, jer je polumračna atmosfera, a stolnjaci šareni :)
Sol i paprika stoje u “otvorenoj” posudici na stolu. To nam se ne dopada, ali se nadamo da nećemo trebati koristiti ni sol ni papriku.
Jelovnike ne vidimo.
Dolazi konobar i preporuča neka jela, mi se odlučujemo probati teleću čorbu (jer nam se jede nešto toplo i na žlicu), zatim ja biram bugarsku kavarmu (miks svinjetine, povrća, gljiva, zapečeno s jajima na vrhu), a Marina sać po rodopski (piletina s lukom, paprikom, porilukom i peršinom, s preljevom od zapečenog sira, vrhnja i jajeta). Za desert uzimamo baklavu s orasima i šljivama, te dunju kuhanu u vinu. Zajedno s 1 pivom i 1 vodom račun iznosi 180 kn. Neloše. Sasvim pristojna klopa za ne prevelike novce.
Jela su ukusna, lijepo servirana, u glinenim posudama, koje dugo čuvaju toplinu, pa se jela jedu lagano, jer su dugo vremena vruća i opasna po nepce.
Ukus je sasvim zadovoljavajući, i odlučujemo doći još koji put!
Nije prošlo ni tjedan dana, i kumče nas je odlučilo počastiti povodom 21. rođendana. Oduševljeni hranom u Mehani – biramo ponovni odlazak tamo. Ovaj put nismo tako jako gladni, a slijed glavnih jela i runda cuge za nas troje je oko 170 kn. Ovaj put nas je posluživao drugi konobar, koji nije dao sać po rodopski za jednu osobu, nego nas je uvjeravao da je to jelo koje se servira isključivo za dvije osobe, iako je prije 5 dana kod drugog konobara bila druga priča. OK, nakon minute negodovanja dogovorilo se nas dvoje uzeti rodopski sać. Imamo dojam da je u porciji za dvoje jednako ili neznatno više hrane nego u porciji za jednog. Situaciju spašava topla lepinja koja je stigla na stol bez da smo ju tražili. Kumče ne voli povrće, pa igra na sigurno – punjena pljeskavica. Nismo probali, ali on kaže da je ukusna. Ovaj put (srijeda oko 18h) je restoran potpuno prazan, tijekom tih sat vremena smo bili jedini gosti, za razliku od petka u isto vrijeme kad je manje više cijelo vrijeme bio popunjen.
Navodno neke večeri u tjednu imaju i živu glazbu, no to nismo imali priliku biti prisutni.
Svakako namjeravamo otići još koji put iako imamo i primjedbe kao:
– neimanje jelovnika na stolu, da vidimo što se sve nudi i po kojim cijenama
– nebriga oko čišćenja stola/mijenjanja stolnjaka nakon odlaska gostiju
– glazba koja svira! – zar nemaju Bugari neku svoju autentičnu glazbu?
– ambijent ispred restorana i na samom ulasku
– loša lokacija, ali tko jednom nađe znat će ubuduće gdje je
Nadamo se da će potrajati duže od jednog godišnjeg doba, te da će poraditi na nedostacima koji kvare ukupni dojam.
Jer radi hrane se svakako isplati tamo otići!